Na mladima svijet ostaje kažu… Koliko puta smo mi, mladi, od starijih članova porodice, starijih komšija, poznanika, čuli tu izreku, a da se čak nismo ni zapitali kakvo je dublje značenje te fraze? Ja, kada bih govorila u ime mojih
vršnjaka, o nama bih mogla reći dosta toga nadovezujući se na ovu frazu, a kojom bih istovremeno pokušala predstaviti nas i time opravdati tu odgovornost.

Toliko mladih koje poznajem je puno kreativnosti, hrabrosti, energije i
volje za boljim sutra. Toliko mladih postoji koji svakog dana žele napredovati što više, imati što više iskustava, što više izvršenih obaveza, kojima ne samo da doprinose sebi u sadašnjosti, već i u budućnosti. U ime svih nas mogla bih
reći da generalno ne dobijamo dovoljno prilika kojima bi mogli pokazati koliko možemo, ali naravno da postoje izuzeci na koje ću se rado osvrnuti.

Organizacija koja je uvijek tu za mlade, kako srednjoškolce, tako i za studentne je Soz Unitas. Organizaciju, odnosno udruženje bih opisala kao idealnu priliku za sticanje novih iskustava, dosta novih prilika, kojim ne samo da uspijevamo zaraditi džeparac za sebe, već i ući u neki novi svijet odraslih ljudi, zaviriti u njihove poslove, koji kako za nas su privremeni, ili part-time, za njih su zapravo svakodnevnica i glavni prihod zarade novca.

Naravno, dok sam radila mogu reći da sam dosta toga novog mogla shvatiti kada su trgovine u pitanju, kako izgleda pripremanje same trgovine prije ulaska kupaca, rad u njoj, ali i zatvaranje te ponovno pripremanje za novi
radni dan. Kroz studentske poslove upoznala sam i dosta novih ljudi sa kojima sam u kontaktu i poslije čak 4 godine, koji imaju tako dobro uređene zivote, koji rade na sebi, putuju, i stvaraju sebi bolju budućnost. Zahvalna sam što
imam priliku biti dio organizacije, a isto tako sam i ponosna na sebe za volju koju imam kada je u pitanju bilo kakav vid napredovanja. Svjesna sam toga, a generalno mogu reći i da je činjenica da radno iskustvo definitivno pravi
razliku među ljudima.

Studirati i raditi po meni je puno vrjednije nego imati život koji se svodi na relaciju kuća-učenje-izlazak u kojoj nema nikakve volje i želje da se u svakodnevnicu ubaci još neki tip aktivnosti, kroz koju zapravo uspijevamo i zaraditi i na neki način počinjati biti samostalni i nezavisni od roditelja. Mislim da kroz ovakve poslove zapravo naše društvo i počinje napredovati, osjećati odgovornost, a naravno da se stepen naših mogućnosti mijenja kroz godine.

Kao što sam spomenula kolege koje sam upoznala prije nekoliko godina, a koje sam upoznala kroz studentski aktivizam, brzina kojom su napredovali je barem meni inspirativna. Kao srednjoškolci počeli su raditi neke manje poslove, a sada nakon nekoliko godina, popeli su se nekoliko stepenica gore. Rade poslove u strukama, obavljaju prakse na svim dijelovima svijeta, žive život što bolje mogu i znaju, a počeli su ovdje baš gdje smo i svi mi bili.

Mislim da je šteta što više ljudi ne zna za postojanje udruženja ovog tipa koji omogućavaju mladima da zarade svoje prve plate. Ali sigurna sam da dok imamo mlade koji su tako željni napredovanja nemamo razlog da se brinemo
za budućnost. Takođe dok postoje organizacije koje će nam podršku pružati sve će biti okej.

Svi bi trebali biti svjesni toga da je ulaganje u mlade ujedno i ulaganje za bolju budućnost svih nas, a udruženje Soz Unitas definitivno je jedno koje pokazuje da razumije mlade, pronalazi im prilike kojima bi sami teško pristupili, te udruženje koje mladima želi karijere i iskustvo u društveno korisnom poslovanju. Međugeneracijska solidarnost je ono sto nam daje osnovu boljeg sutra, te optimističnije živote i sredinu.

Rubrika: Riječ mladih
Piše: Naida Uglješa, Sarajevo