Soz Unitas kao najveća studentsko-omladinska zajednica u BiH, koja u ovom trenutku broji respektabilnih 11.000 članova, ne bi mogla biti to što jeste da sa veoma visoke pozicije ne delegira princip povjerenja. Svi smo jednaki. Svi imamo jednako pravo kod učešća u realiziranju programskih ciljeva, iznošenju mišljenja, prijedloga, sugestija, te individualnom uplivu u svaki segment našeg zajedničkog djelovanja. Da li je to moguće bez izgradnje uzajamnog povjerenja? Smatramo da nije!
Povjerenje treba da bude integralni dio poslovne svakodnevnice. Mladi se kroz naše aktivnosti uče da uspješno i efikasno poslovanje nije moguće bez povjerenja. Sasvim suprotno uobičajenom misljenju da se povjerenje stiče polako i da se uspostavlja samo po sebi, pri tome uslovljeno kraćim ili dužim protokom vremena, naše društvo tj. Soz Untas, svjediči putem bezbroj primjera zajedničkih projekata na kojima učestvuju studenti i đaci koji se do tog momenta nisu uopće poznavali, da se za uspostavljanje odnosa povjerenja možemo sasvim svjesno opredjeliti. Time apsolutno razbijamo uvriježene nametnute predrasude!
Ali svakako da postoji i jedan neizostavan uslov a to je:”Da biste stekli povjerenje, morate i da ga date”!
Zato naši mladi nastoje da usvoje prijedloge iz naredna dva koraka jer oni mnogo doprinose stvaranju povjerenja u organizaciji:
1) Odluči se u korist povjerenja
Mnogi ljudi zastupaju mišljenje da je potrebno vrijeme da se razvije povjerenje. To je samo djelimično tačno i to u kontekstu izgradnje bliskosti koju osjećamo prema nekoj osobi. Ali kako bi organizacija optimalno funkcionirala ne možemo se vezati za očekivanja da se povjerenje gradi na ovakav način i da ge tek onda koristimo u upravljanju procesima. Umjesto toga moramo svjesno odlučiti da imamo povjerenje. Pri tome krećemo principijelno da su naše kolege studenti/đaci sa kojima smo okruženi dobronamjerni, sposobni i da posjeduju integritet. Ovo ne treba izjednačiti sa slijepim i naivnim povjerenjem, niti pretpostavlja da prema svima treba da se odnosimo isto.
Povjerenje je usko vezano i sa delegiranim zadatkom. Tako nekim radnim grupama omladinaca možemo ukazati manje a nekima više povjerenja u okviru zajedničkih radnih zaduženja.
2) Sprovođenje povjerenja
Šta možemo konkretno da učinimo? Možemo aktivirati mnogo alata koji se više mogu podvesti pod odgoj i ličnu pristojnost nego neposredno pod neki menadžerski postulat:
“Pouzdanost, vjerodostojnost, iskrenost, lojalnost, aktivno slušanje, fer ponašanje, ispunjavanje obećanja”.
Putem našeg studentsko-omladinskog aktivizma mladi su u prilici vidjeti da bi se brzo uspostavio odnos povjerenja u našoj organizaciji moramo učiniti inicijalni korak, tj., ići do svojih granica. Koliko je veći naš ulog u formi davanja povjerenja toliko je veća i “investicija” u odnos povjerenja.
Time se dobija sloboda djelovanja koja je inspirirajuća za svakog mladog čovjeka, ali koju je ipak potrebno kontrolirati s ciljem suzbijanja moguće zloupotrebe povjerenja. Pri tome mladi itekako vide i prepoznaju razliku između kontrole koja je u službi obezbjeđenja funkcionalnosti i one proizašle iz straha ili nepovjerenja. Kada te stvari osvijestimo onda dobijemo veću motivaciju za rad i osjećaj posebnosti jer smo upravo mi, ti koji su zasluženo stekli povjerenje svojih kolega.
S tim u vezi, mladi iz Soz Unitas-a redovno nailaze na princip našeg kolektiva da im se ukaže povjerenje unaprijed.
Shvatili smo ako poklonimo povjerenje, uvijek ćemo naići na ljude koji će nam ga uzvratiti!
Da se bez povjerenja ne može uspješno i efikasno rukovoditi niti jednim procesom ili projektom, potvrđuju i studenti koji čine Soz Unitas tim iz Tuzle. Fotografijom iz naslova na najljepši način oslikavaju temu ove vijesti i pokazuju kako se sa riječi prelazi na djela. Hvala našim Tuzlacima na javljanju, lijepim pozdravnim porukama i proaktivnom učešću u projektima koje organizira i kojima rukovodi Soz Unitas.